Most je ostajao za njima postajuæi sve manji i manji , dok su nošeni nebeskim strujama prodirali sve dublje u tamu. Nije to bio let kakvog osvajaèa , njihove misli nisu imali ushit što ga nosi pobjeda. Tromo su se kretali zrakom , što su dalje i dublje prodirali u zemlju hladnoæe to im je veæa tjeskoba sjedala na misli.
Stigavši na cilj Aurin sleti na jedan od balkona. Nisu imali potrebe za razgovorom,osjeæali su predobro jedno drugo. Mnogo toga se nepredviðenog izdogaðalo. Previše im se misli komešalo glavama. Osjeæaji su im bili uzburkani kao more što je uzrujano udaralo o stijene što su okru¾ivale zamak. Shvaæajuæi ¾elju onog drugog , ¾elju za mirom i tišinom u kom jedino ostaje suoèavanja sa svojim Ja , Aurin uzleti i uputi se u svoj brlog koji je bio smješten na jednom od kula. A Kylma se olovnog koraka uputi niz hodnik u osamu svojih odaja. 
Koraci su mu bili kao udarci o bubanj , odzvanjali su praznim hodnicima. Baklje što su osvjetljavale sive tmurne zidove sada su zidove èinile još sivijima. Zaèudo nikad nije na ovakav naèin vidio , nikada zapravo nije uoèio koliko bez¾ivotnosti nosi njegov dom. Lagani ironièni osmjeh zatitra na njegovim usnama,osmjeh gorkog buðenja. "Koliko godina sam samo bio zatvoren u svojoj èahuri zvanoj ¾ivot?!" Ovaj hodnik kao da kraja nije imao. Svaki pokret naprijed mu se èinio iscrpljujuæi , u koji ula¾e svu svoju snagu. Osjeæao je da ula¾e cijelog sebe u strahu da se ne izmakne tlo pod nogama. U jednom trenu ovaj prostor je odrazio cijeli njegov ¾ivot , sve ono što je odbijao vidjeti. Prazninu , bezliènost i beskonaèno koraèanje ka cilju. Beskonaèno utoliko što nije znao cilj. I tada napokon onaj trenutak kada grabi za kvakom , kako bi otvorio vrata a ona mu se izmièe isvu svoju unutrašnju snagu ula¾e kako bi ih otvorio."Da , kao i cijelo moje postojanje , postojanje jedne ljušture. Osjeæajnog zombija koji ¾eli a nikako da osjeti..."
Napokon škripa vrata , velikih od hladnog èelika vrati ga malo u svijest. Tek ulaskom u prostoriju shvati gdje se nalazi. Ne , nije bio u svojoj odaji. Kao da se po prvi puta nalazio u njoj osvrtao se u èudu oko sebe. Uputio se lagano ka uzvišenju na kojoj se nalazila stolica. Kao da ju i sada vidi kako sjedi , stoluje u njoj. Njegova majka , olièenje ljepote , koliko puta ju je samo promatrao kako sjedi u tom olièenju moæi. Koliko joj se samo divio. Nekoæ vidjevši je tu samo bi vidio kako oplemenjuje ovo mjesto,svojom ljepotom , kako unosi nešto zadivljujuæe ovom tjeskobnom mjestu. I da , osjeæao je moæ , moæ koja ne dolazi od odaje,od stolice veæ od nje same. 
Usporenog koraka uputi se do stolice te se još te¾ih pokreta posjedne u nju. Nije osjeæao moæ , osjeæao je beskrajnu tugu , osjeæaj gubitka i nepotpunosti.
Što je više uranjao u svoju svijest to je bistrije vidio. Ne manje bolno ali jasnije , kao da mu je zavjesa podignuta sa svijesti. Iz svake misli izranjale su njene oèi , njen pogled i sada je bolilo jednako onoliko koliko se nje¾nosti u njemu budilo. Mnoštvo pitanja bez odgovora rojilo mu se glavom. Iako nevjerojatno , jer nisu niti rijeèi prozborili , bliskost koju je osjeæao spram njoj bila je koliko ushitna toliko i puna strepnje. Razdvajanjem osjetio je da posjeduje srce , njenim odlaskom kao da se i komadiæ njega udaljavao. Nije shvaæao , ne u potpunosti. „Da li je ona ta , kojoj ni ime ne znam , koja æe me podignuti dok ovako okrutno tonem? Da li je ona ta koja nedostaje , onaj dio mene koji kao da od postojanja mojeg tvori veliku prazninu?“ , misli su mu nizale pitanje za pitanjem.
Iz njegova razmišljanja ga trgnu Aurin glas koji se sada razlijegao njegovim umom ne ometajuæi njegova razmišljanja.
„Kylma , maleni moj dosta je bilo razmišljanja vrijeme je da krenemo na put.“
„Aurin , prijateljice moja , èuvarice moje svijesti gdje idemo? Neki novi pohod?“ , nije ga uzrujalo njeno pojavljivanje , više je došlo kao olakšanje spoznajom da je tu uz njega.
„Djeèaèe razmišljanjima kao i ti sam se prepustila. Iako sam Zmajica i mene je potreslo samo saznanje da je dio mene negdje , toliko razlièit a ipak tako mi blizak. Nije ni meni uz svu moju mudrost lako prihvati da nada u moju vrstu i dalje postoji. Strah se i u meni raða,strah da toliko njegovana nada bude razrušena. Kao i ti sam se pitala mogu li takve dvije suprotnosti biti spojene.“ , mirnim glasom mu zapjevuši kroz misli Auringosta.
„Aurin zrako , što nam je èiniti? Njen pogled ne mogu izbrisati , pred oèima mi iz trena u tren , kao da prodire i ispunjava onaj dio koji sam dosad mislio da ne posjedujem. A ona,ona ga ispunjava takvom toplinom. No što Aurin , što ako su naše suprotnosti ipak preveliki jaz za prijeæi?“
„Kylma dosta je razmišljanja,treba djelovati i krenuti. Trebamo odvojiti se od ove tame , jedno posebno mjesto nas èeka,sada sam sigurna u to.“ , sigurnost i odluènost je izvirala iz njenih rijeèi.
„Maleni ma kako ti teško bilo vrijeme je da se pozdraviš s majkom. Da vrijeme je da upoznaš svoju toplu stranu a hladnoj ne ka¾eš zbogom veæ ju polegneš u san.“
Kylma podigne pogled koji je odisao sada nekom novosteæenom sigurnošæu , obiðe pogledom odaju svoje prošlosti jer buduænost mu ne pru¾a. Ne u ovakvom izdanju , ovakvom je više ne ¾eli sada je bio siguran. Laganim pokretom se odigne sa stolice i uputi , sada ne teška veæ odluèna koraka.
„Hoæe li naæi dovoljno ljubavi u sebi da me pusti ...“bile su zadnje misli na putu ka susretu s majkom ...